Netko u susjednoj sobi vodi razgovor — a spava. Dijete ustane iz kreveta, prošeta hodnikom otvorenih očiju i vrati se leći, a ujutro se ničega ne sjeća. Pričanje u snu i mjesečarenje spadaju u parasomnije, skupinu pojava u kojima tijelo radi ono što bi trebalo mirovati. Izgledaju zagonetno, ali objašnjenje je jednostavnije nego što se čini.

Zašto pričamo u snu

Govor u snu najbezazlenija je parasomnija: javlja se u svim fazama sna, traje najčešće nekoliko sekundi i rijetko ima smisla. Riječi mogu doći iz sna, ali češće su tek slučajni ispadi govornog centra koji se na tren probudio prije ostatka mozga. Zato ono što netko izgovori u snu ne treba shvaćati kao priznanje ili istinu — spavač ne bira riječi, ne pamti ih i najčešće ne zna o čemu je "govorio".

Pojačavaju ga neispavanost, vrućica, alkohol i stres. Sam po sebi nije problem, osim za onoga tko spava u istoj sobi.

Mjesečarenje: hodanje u dubokom snu

Mjesečarenje se, suprotno očekivanju, ne događa u REM fazi u kojoj sanjamo — nego u dubokom snu, obično u prvoj trećini noći. Tijelo se probudi, a svijest ostane usnula: mjesečar hoda, otvara vrata, ponekad se i obuče, oči su otvorene ali pogled prazan. Zato mjesečarenje najčešće nije gluma sna — mjesečar uglavnom ne sanja ništa i ujutro se ničega ne sjeća.

Najčešće je kod djece, jer im je duboki san izraženiji, i s odrastanjem gotovo uvijek prestane. Kod odraslih ga potiču neispavanost, alkohol, vrućica, neki lijekovi i jak stres, a sklonost se često nasljeđuje.

Smije li se mjesečar buditi

Stara predaja kaže da se mjesečara nikako ne smije probuditi jer bi mogao poludjeti — to nije istina. Buđenje je bezopasno, samo neugodno: mjesečar se probudi zbunjen i uplašen jer ne zna gdje je. Zato ga je bolje nježno povesti natrag u krevet, tihim glasom i bez naglih pokreta.

Najvažnija je sigurnost: zaključana vanjska vrata i prozori, maknute prepreke s poda, zaštitna ograda ako se radi o djetetu na katu. Uz to pomaže dovoljno sna, ustaljen ritam i mirna večer. Ako je mjesečarenje često, ako spavač izlazi iz kuće ili se ozljeđuje, vrijedi to spomenuti liječniku.

Što o tome kaže tradicija

Ime samo govori: vjerovalo se da ljude na noćne šetnje vodi mjesec, pa ih je narod nazvao mjesečarima. U mnogim krajevima mjesečarenje se smatralo znakom nemirne duše ili tereta koji spavač nosi. Zanimljivo je koliko je to blizu današnjem objašnjenju — jer stres i nemir doista su među glavnim okidačima. O odnosu mjeseca i sna pisali smo u članku snovi i mjesečeve mijene.