"Mama, sanjao sam zmaja!" Dječji snovi su svijet za sebe: jednostavniji, čarobniji i — nažalost — češće strašniji od snova odraslih. Djeca u snu provode više vremena nego mi: novorođenče u REM fazi provede polovicu sna, odrasla osoba tek petinu. Dok dijete spava, njegov mozak gradi sam sebe — a snovi su dio gradilišta.

Kako se snovi razvijaju s djetetom

Najmlađa djeca sanjaju kratke, jednostavne prizore — životinje, igru, poznata lica — često bez prave radnje. Oko pete godine snovi dobivaju priču, a dijete u njima postaje glavni lik. U školskoj dobi snovi se već pletu oko prijatelja, škole i mašte iz crtića i priča. Zanimljivo: dok ne razviju bogat govor i maštu, djeca o snovima teško i pričaju — pa dio "ne sanjam ništa" zapravo znači "još ne znam ispričati".

Djeca lakše od odraslih miješaju san i javu, pa im ružan san zna biti stvaran i sat vremena nakon buđenja. Zato dječji strah od sna nikad ne ismijavajte — za dijete je zmaj bio stvaran.

Noćne more i noćni strahovi — nisu isto

Dječje noćne more najčešće su između treće i desete godine: dijete se probudi uplašeno, pamti san i treba utjehu. Noćni strahovi su nešto drugo: dijete usred noći vrišti, sjedi otvorenih očiju, ali zapravo spava — ne prepoznaje vas i ujutro se ničega ne sjeća. Koliko god izgledali dramatično, noćni strahovi su bezopasni i prolaze s odrastanjem; dijete se ne budi niti tješi, samo se pazi da se ne ozlijedi.

Nakon noćne more pomaže obrnuto: zagrljaj, mirno saslušati san i — vrlo moćno — zajedno mu izmisliti dobar kraj ili nacrtati čudovište pa ga učiniti smiješnim. Djetetov san je priča, a priče se daju prepraviti.

Što dječji snovi znače

Tradicija dječje snove čita blaže od odraslih: zmajevi i vukovi odraz su strahova koje dijete tek uči imenovati, letenje radosti rasta i novih moći, a snovi o gubitku roditelja — najčešći dječji strah uopće — mjera koliko ste im važni. Ako vas dijete pita što mu san znači, potražite pojam zajedno u sanovniku: bit će to i odgovor i lijep zajednički trenutak.