Svi mi nešto sanjamo, ali da bismo saznali što ti snovi
znače pomoći će nam sanjarica.
Značenjem i tumačenjem snova ljudi se bave od najstarijih vremena. Tumačenje
snova je umjetnost razjašnjavanja značenja (ili mogućeg značenja) simboličkog
sadržaja snova. Ova umjetnost je veoma stara i spominje se u Starom zavjetu,
gdje Josip tumači faraonove snove (sedam debelih i sedam mršavih krava).
Isto u Starom zavjetu Danijel je također imao dar tumačenja snova za koje
on tvrdi da "Bog s neba okriva svoje tajne".
Ljudi u tijeku dana percipiraju stvari kojih nisu svjesni, ali ih se sjete
u snu, jer tada su tijelo i duh potpuno opušteni. Zato nam se odgovori
na naša pitanja i rješenja za naše probleme pojavljuju upravo tada. Stoga
snove ne smijete zanemariti. Zašto ne iskoristiti ono što vam poručuje
vaša podsvijest?! Ipak, ponekad snovi nemaju neko duboko značenje. Mogu biti tek neke banalne
slike, sjećanja upotpunjena našom maštom.
Već smo mnogo puta čuli, vidjeli ili pročitali kako nam trećina života otpada na noćno izležavanje u krevetu,
poznatije kao spavanje. A što se točno događa u tom periodu nismo ni čuli, ni vidjeli, ni pročitali,
vjerojatno zato što se točan odgovor na to pitanje još ne može dati.
Spavanje je vrlo zanimljiva pojava za istraživače, te se ono istražuje u brojnim centrima diljem svijeta
i evo što su oni uspjeli doznati.
Spavanje se sastoji od dvije velike faze – nonREM i REM faze spavanja.
U nonREM fazi postoji još 4 faze, koje se razlikuju po električnoj aktivnosti mozga,
a kada nonREM spavamo tada nam se smanjuje brzina disanja, brzina rada srca,
a i manje smo osjetljivi na podražaje iz okoline. Druga faza, REM spavanje, svoje je ime dobila zbog
karakterističnog brzog pomicanja očnih jabučice (Rapid Eye Movement).
Popratne pojave REM spavanja su trzanje rukama i nogama, potpuno opuštanje mišića,
nepravilan rad srca i nepravilno disanje. REM i nonREM faza se izmjenjuju u pravilnim devedesetominutnim intervalima tijekom noći.
Mnogi ljudi često izjavljuju da ne sanjaju, no to nije točno. Svi mi sanjamo svake noći, i to po nekoliko puta,
točnije, skoro svaki put kada smo u REM fazi, mi sanjamo, a snova se sjećamo jedino ako se probudimo
direktno iz REM faze spavanja. 90 % ispitanika je izjavilo u istraživanjima da su sanjali, ako ih se probudilo iz REM faze spavanja,
dok buđenje iz nonREM faze nema takve popratne pojave. Isto tako, suprotno čestom mišljenju,
snovi ne traju dvije do tri sekunde, neko mogu trajati i do 45 minuta.
A zašto uopće spavamo i sanjamo? Postoje dva odgovora na pitanje zašto spavamo.
Jedan kaže da je to prilagodba organizma za očuvanje energije u trenucima dana kada bi inače bili neaktivni.
Druga teorija pretpostavlja da se naš organizam tijekom perioda spavanja zapravo obnavlja.
A zašto sanjamo i što su to uopće snovi? To je pitanje koje jako zanima
i stručnjake i laike, a pravog i jednostavnog odgovora na ovo pitanje,
nažalost, još uvijek nema. Freud smatra da su snovi zapravo potisnute
želje (iz ove pretpostavke proizišle su zapravo mnoge teorije ili proročanstva
o tome što znači sanjati određenu stvar), a druge teorije govore da su
snovi rad mozga na organiziranju svih informacija koje primamo tijekom
dana. Općenito se smatra da je REM faza odmaranje mozga i da ima velike
veze sa učenjem i pamćenjem, a nonREM faza odmaranje tijela. Tu pretpostavku
potvrđuju i istraživanja o tome koliko pojedine faze sna sadrži san određenih
skupina ljudi – tako male bebe, kao i studenti imaju mnogo veći udio REM
spavanja tijekom noći. Ove dvije skupine karakterizira učenje – male bebe
uče i upijaju ogromnu količinu informacija i zapravo u prvim godinama
života usvoje ogroman broj informacija, dok su studenti skupina koju karakterizira
stalno učenje novih informacija.
Ovo su samo neke od informacija
vezanih uz spavanje. Kao što rekoh, prave i jedine istine o svrsi spavanja
nema, jer je to fenomen (kao i mnogo drugih fenomena u psihologiji) koji
se ne može niti jasno definirati niti istražiti. No malo misterije oko
spavanja i sanjanja je rasvijetljeno, tako da se ono ne smatra, kao što
se davno prije smatralo, znakom bogova ili oblikom komunikacije sa bogovima
i duhovima.
Snovi su blagoslov koji smo dobili rođenjem (pa čak i prije
njega) ali, u isto vrijeme, slabo iskorišten dar koji smo mi, “civilizirani”
ljudi, zaboravili koristiti pa ih najčešće zanemarujemo i gledamo na njih
kao na neke čudne slike koje naš mozak svaku noć bez ikakvog logičnog
slijeda, nasumično odabere.
Mnoge poruke koje dolaze putem snova ljudi brzo pospreme u neku od ladica
svoga sjećanja koja se neće otvoriti mjesecima pa i godinama. Svjesno
ih zaborave zanemarujući činjenicu da podsvijest pamti i da nas neće ostaviti
na miru sve dok ne riješimo neki problem i dok ga ne osvijestimo.
A podsvijest je ta u koju ćemo, kao na stari tavan, pospremiti neke davne
traume, obrasce koje smo kroz život preuzeli a ne koriste nam u našem
razvoju, emocije koje nismo odradili i kojih se čak sramimo ili emocionalne
povrede najranije životne dobi i sve ono s čim još nismo spremni suočiti
se.
Sve to lijepo pospremimo na naš tavan ne shvaćajući da imamo samo privid
čiste i uredne kuće,
ne shvaćajući da nema napretka sve dok se stare stvari ne raščiste i pobacaju
jer će nas pratiti do kraja našeg ovozemaljskog života, pa i dalje.
Svjesni dio sebe možemo prevariti ali svoju podsvijest ne. Ona strpljivo
čeka i uporno nam šalje znakove, svaki dan, kako u budnom stanju tako
i u snovima. Ona ne zaboravlja i uporno nas tjera da je pročistimo, da
konačno pogledamo u skrivene stvari i da shvatimo.
Podsvijest je najupornija onda kad imamo problem koji stoji na putu našem
duhovnom razvoju -tada nam šalje snove koji se ponavljaju, koji sliče
jedan drugome a sadrže jednu te istu poruku. Ako tu poruku ne shvatimo,
nakon nekog vremena možemo sanjati nešto što se zove noćna mora.
Tako nam se dogodi da se probudimo vrišteći, znojni, ubrzanog rada srca
- sanjajući san koji je snažno emocionalno nabijen i iz kojeg se budimo
imajući osjećaj da se to stvarno dogodilo. Sanjamo da nam netko želi nauditi,
u strahu bježimo od nekoga ili nečega, skrivamo se, ne želimo se suočiti
ili ne uspijevamo pustiti glas, borimo se s čudovištima kojih se ne bi
postidio niti neki horor film, i uglavnom nas preplavljuje strah ili neka
druga vrlo neugodna emocija.
Noćne more imaju jedan vrlo neugodan prizvuk na nešto negativno i ljudi
se trude da ih što prije zaborave, a ustvari, jedina njihova svrha je
ta da nam pomognu, da nas razdrmaju, probude iz začaranog kruga bježanja
od samoga sebe.
Noćne more ne predstavljaju majku koja nas pogladi po kosi i zaželi nam
dobro jutro, već oca koji nas savjetuje i pokušava nam pomoči da riješimo
problem, a mi ga jednostavno i namjerno ignoriramo i ne čujemo. Onda on
zaurla i to samo zato da skrene pažnju na sebe i na savjete koje nam daje
da nam pomogne.
Mnogih noćnih mora ljudi se prisjete te one isplivaju na površinu svijesti
tek kad se osoba prihvati rada na sebi i rada na snovima, kad poželi rasti,
shvatiti sebe i dalje se razvijati.
Noćne more i snovi koji se često ponavljaju su snovi kojima bismo se
trebali prvo pozabaviti ako želimo potražiti odgovore i pomoć putem snova,
jer takvi snovi govore o srži i izvoru nekog našeg problema.
Moj savjet je da ne gledate na takve, emocijama snažno nabijene snove,
kao na nešto negativno i uznemiravajuće već kao na blagoslov i pokušaj
pomoći na vašem putu unutarnjeg rasta.
Zato prije spavanja zamolite za san koji ćete moći lagano protumačiti,
izrazite svoju želju za rješavanjem određene situacije, problema ili emocije,
i najvažnije, recite sami sebi da ste za to spremni. Onog trena kad osvijestite
problem, kad poradite na njegovom rješavanju i kada taj problem konačno
nestane, noćne more i opetovani snovi se neće više pojavljivati.
Moći ćete se posvetiti nekim mnogo ugodnijim stvarima vezanim uz snove,
naravno, ako tako poželite.
ključ za tumačenje i rad sa snovima je u vašim rukama i samo ako vi to
želite možete ga odmah upotrijebiti.